Iako neeksponiran i nepoznat široj javnosti, Igor M. Ivanović na sceni je već preko 20 godina. Mladost je proveo u Sarajevu svirajući s razrednim kolegama i prijateljima iz kvarta koji su se puno godina kasnije debelo potvrdili kao glazbenici. Tako je Igor tulumario i svirao ranih 80-ih s Neletom, Sejom Sexonom (Zabranjeno pušenje), Elvisom J. Kurtovichem, Srđanom Jevđevićem (Kultur Shock) pokojnim Draženom Ričlom iz Crvene jabuke…

Potom je svirao u grupi Kongres, svirao i skladao za mnoge druge glazbene zvijezde, da bi postao ravnopravan član Crvene jabuke s kojom je odradio preko 300 koncerata. Štoviše, posljednji album u cijelosti je producirao, odsvirao gitare te napisao dvije pjesme, uključujući i naslovnu 'Duša Sarajeva'.

Početkom 90-ih seli se u Zagreb (birajući tih ratnih sarajevskih dana između zagrobnog i 'agrebnog'života) te 2005. pokreće vlastiti studio Kućica u kojem i nastaje materijal za album na kojem su radili Zvjezdan Kužnar na bubnjevima (od samog početka uz Igora), Asmir Gračanin na basu (riječki punker, poznati alpinist i letač zmajem), Bojan Bajić na drugoj gitari (pulski punker trenutno nastanjen u Rijeci) te Dražen Žerić Žera na klavijaturama (poznat i kao pjevač Crvene jabuke koji je uz Igora također od samog početka).

Rezultat je za njegove prijatelje i kolege bio očekivan. Odličan album u kojem je Igor dao sebe i na kojem je pokazao sve svoje bogato iskustvo s naglaskom na skladanje, sviranje pisanje tekstova i produciranje. Oni koji prvi puta poslušaju pjesme sa 'Zagrebnog života' bez sumnje će ostati ugodno iznenađeni. Produkcijski slabiji, ali u svim ostalim segmentima iznimno kvalitetan album ispunjen energičnim pop rock pjesmama od kojih bi skoro svih 12 mogle komotno postati hitovi. Možda ne na prvo slušanje, ali s obzirom na pitkost, jedinstven cinizam u tekstovima te odlične skladateljske momente unutar pjesama, ove bi pjesme mogle živjeti i daleko duže od vremena promocije ovog albuma.

Igor promišlja svaku pojedinu pjesmu u kojima sjajno isprepliće zvuk sa tekstom vodeći tako slušatelja kroz sjajno ispričane priče koje istovremeno zabavljaju i nasmijavaju, ali uglavnom sa osjećajem gorčine i neke tihe tuge i sjete. Štoviše, pjesma 'Pošla je po vodu preko pruge… (Moja lijepa susjeda)' jedna je od ljepših laganica koja se pojavila u hrvatskoj diskografiji posljednjih par godina.

Kao što Edo Maajka 100 na sat priča o svijetu oko sebe bez dlake na jeziku, tako Ivanović pripovijeda o istim stvarima na jedan drugi, sebi svojstven način, ali s jednakim intenzitetom i osjećajem za srž problema. Osjeti li Croatia Records da ovo izdanje nije samo statistički podatak u njihovoj diskografiji, već skriveno blago koje treba pokazati što široj javnosti, Studeni novembar mogao bi postati iznimno veliki bend. Ako i ne postane, svatko tko odluči nabaviti album 'Zagrebni život' bit će i više nego zadovoljan.